Opće je poznato da se veterani mogu vratiti iz rata s post-traumatskim stresnim poremećajem (PTSP). Daleko manje cijenjena je moralna ozljeda – trauma koju prati osjećaj krivice o kojoj sada više učimo zahvaljujući američkom istraživanju, piše James Jeffrey.

Narušavanje moralnih vrijednosti najčešće nastaje kada osoba počini, ne uspijeva spriječiti ili svjedoči radnji koja nije u skladu s njihovim moralnim uvjerenjima. Webstranica Odjela za boračka pitanja uspoređuje ovu vrstu “povrede” s psihološkom traumom koja uključuje ekstremna i jedinstvena životna iskustva, koja mogu dovesti do unutarnjeg sukoba i nemira.

Istraživanja u vezi narušavanja moralnih vrijednosti, sa sjedištem u SAD-u, sada razjašnjavaju kako takve povrede morala mogu utjecati na ljude u svim životnim aspektima, ali posebno na one, koji su se među prvima odazvali pozivu suočavanja s epidemijom uključujući i zdravstvene radnike. Službe za hitne slučajeve u New Yorku su pretrpane, a države se bore da osiguraju dovoljne količine respiratora. Zdravstveni radnici se nažalost suočavaju s odlukom tko će dobiti respirator odnosno tko se spašava – odluka koju je jedna medicinska sestra opisala kao “svoj najveći strah”.

Već tisuće ljudi umire u svojoj skrbi – a medicinski radnici kažu da se suočavaju sa scenarijima kakve nikada ne bi očekivali. Jedan je liječnik izjavio da je stres bio intenzivan. “Vidjeti ljude kako umiru nije problem. Osposobljeni smo za suočavanje sa smrću … Problem je odustati od ljudi kojih se pod normalnim okolnostima ne bismo odrekli.”

Arthur Markman, profesor na odjelu psihologije na Sveučilištu u Teksasu u Austinu, tvrdi: “Malo je ljudi u zdravstvu imalo iskustva sa trijažama u kojima je morao biti donesen značajan broj odluka o životu i smrti, zbog nestašice opreme. To povećava šansu da zbog svojih poslova, koji u ovim vremenima zahtjevaju još veću odgovornost, dožive moralne ozljede.”

Markman dodaje, da rizik povećavaju radnici na “prvim crtama” epidemije – u mjestima poput New Yorka, Italije i Španjolske – radnici koji rade duge smjene, koji jako malo spavaju i odmaraju prije nego se vrate na posao. To ostavlja vrlo malo vremena za obradu incidenta koji, ukoliko ostane bez nadzora, predstavlja izvor moralne povrede.

“Svaki gubitak utječe na moral zdravstvenih radnika i na njihovu dušu, kao što je to slučaj kod svakog čovjeka”, kaže Noel Lipana, koji je iskusio povredu vlastitog morala tokom turneje u Afganistanu 2008. godine. Sada radi kao socijalni radnik, te razvija sposobnost da bolje razumije moralne poraze kako u vojsci, tako i izvan nje.

“Ušli su u ovu profesiju kako bi pomogli ljudima. Pa što činiti kad postoji osjećaj bespomoćnosti: sjajan si liječnik, sjajan kirurg, imaš dobru medicinsku opremu, ali i dalje ne mozeš spasiti nekoga.”

Gospodin Lipana zaključuje kako su veterani često u centru rasprave kada su traume u pitanju. Veteran Affairs godišnje liječi oko 500 000 branitelja sa simptomima PTSP-a, dok Nacionalni institut za mentalno zdravlje procjenjuje da oko 7,9 milijuna civila pati od nekog oblika PTSP-a.

“Raspon ljudskih iskustava koja su potencijalno štetna: socijalno, psihološki, biološki i duhovno jer uzrokuju krizu savjesti, nisu uopće ograničena na vojnu službu u ratnim zonama”, trvdi Brett Litz iz Epidemiološkog istraživačko-informacijskog centra za veterane iz Masačusetsa, koji je ujedno i profesor psiholoških i nauka o mozgu na Sveučilištu u Bostonu.

Rita Brock i HC Palmer, stručnjaci za moralne povrede navode u svom nedavnom radu da je “borba protiv koronavirusa nevjerojatno slična okolnostima na bojnom polju: očajnički i nemilosrdni susreti s pacijentima, visoki osobni rizik, neviđeni smrtonosni neprijatelj, ekstremni fizički i mentalni umor, neadekvatna sredstva i neprekidna gomilanja mrtvih. “

Gospodin Lipana je bio stacioniran u Afganistanu kao major ratnog zrakoplovstva, obavljajući funkciju oficira jedinice za improvizirane eksplozivne naprave (IED).
Nadgledao je i obučavao američke trupe u otkrivanju i deaktiviranju IED-a koje su podmetnuli neprijatelji. Dva vojnika s kojima je radio poginula su u eksplozijama tijekom jedne misije.

“Ubijeni su stvarima od kojih sam ih trebao zaštititi”, izjavljuje gospodin Lipana, koji je također bio uključen u operaciju tijekom koje je u eksploziji ubijeno četvero afganistanske djece.

Krivnja je određena kao presudni faktor moralnog narušavanja, čak i ako se drugi simptomi – tjeskoba i očaj, socijalna izolacija i samoubilačke misli – poklapaju s PTSP-om. “Tradicionalno liječenje traume odnosi se na ono što se događa u glavi – to govori da samo pogrešno razmišljate o incidentu”, tvrdi gospodin Lipana. “To nema nikakve veze sa povezanošću koju imam sa svojim prijateljima na frontu, tom djecom, s našom temeljnom spiritulenom duševnom povezanošću u ovom svemiru.”

Kršenje osobnog etičkog kodeksa u osnovi moralnog narušavanja može nanijeti trajna bihevioralna, emocionalna i psihološka oštećenja, iskriviti nečiji identitet i izazvati refleksno nepovjerenje prema drugima “Nama vojnicima je na neki način bolje jer imamo pauzu između operacija”, kaže gospodin Lipana. “Vatrogasci i policajci moraju se resetirati svakih 12 sati i vratiti se na sljedeću smjenu.”

“Jedan od najotrovnijih oblika moralne ozljede je izdaja”, kaže gđa Brock, koautorica knjige “Popravak duše: Oporavak od moralne ozljede nakon rata” i direktor Centra za moralnu ozljedu Shay. “Naši zdravstveni radnici rade na spašavanju ljudi, ali su izdani zbog neadekvatne reakcije vlade.”

Samospoznaja zdravstvenih radnika da su uključeni u kreposne poduhvate – za razliku od načina na koji veterani gledaju na ratove u Iraku i Afganistanu – “može dovesti do još većeg pogoršanja”, trvdi gđa Brock.

“Svjesni su da imaju odgovornu misiju spašavanja života te zbog toga ne mogu shvatiti kako predsjednik ne razumije situaciju na isti način.” Procjenjuje se da je 11-20% od 2,7 milijuna muškaraca i žena koji su bili raspoređeni u Iraku i Afganistanu, u vezi s njihovom službom, dobilo dijagnozu PTSP-a. Postotak bivših pripadnika službi koji se suočavaju s moralnom povredom čini se usporedivim, iako stručnjaci upozoravaju da jak naglasak na PTSP vodi ka tome da moralna ozljeda često može biti neuočena odnosno zanemarena.

U međuvremenu, stručnjaci kažu da i pojedinci u društvu igraju važnu ulogu. “Ostali mogu ponuditi suosjećanje onima koji nas zbog sigurnosnih mjera moraju odvojiti od onih koje volimo i od onih koji umiru”, pišu Brock i Palmer.

“Bitna je i podrška obiteljima medicinskih stručnjaka koji su nam prijatelji ili susjedi. I svaki put kad komuniciramo s medicinskim osobljem, trebali bismo im se zahvaliti.”

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here