Kao što je poznato, zagađivači okoliša igraju veliku ulogu kod mnogih oboljenja. Uzrok pojedinih psihičkih oboljenja je opterećenje organizma štetnim materijama, teškim metalima čiji izvori potiču pretežno iz zagađenog zraka.

Ekološki stručnjaci smatraju, da su mnoge bolesti današnje civilizacije nastale zbog opterećenja organizma radi nepovoljnih ekoloških čimbenika. U takve bolesti se ubrajaju: šizofrenija, neuroza, psihoza, kronova bolest, ulcerozni kolitis, oboljenje štitne žlijezde, migrena, reuma, multipla skleroza, kronična pospanost, neurodermitis, depresija, fibromialgija, psorijaza i rak.

Okolišni otrovi mogu utjecati na cijeli organizam kao i na biohemiju mozga, što uzrokuje poremećaje raznih vrsta. Ekološki stručnjaci u suradnji sa stručnjacima medicine smatraju da teški metali poput žive, paladijuma, kadmijuma, nikla te olova mogu biti okidač bolesti ili tu bolest čak prouzrokovati. No isto tako, okolišni toksini poput klora, farmaceutskih lijekova, plijesni, pesticida, dimova iz automobila, broma, fluorida, bispenola te sredstava za zaštitu cvijeća, mogu ubrzati proces nastanka oboljenja.

Okolišni otrovi se nakupljaju u raznim organima kao npr. u mozgu, debelom crijevu, štitnjači, gušterači, kostima, i nervnim stanicama. Mogu sveukupan metabolizam toliko pogoršati, da se pojedini procesi ne mogu korektno odvijati.

Kod mnogih mentalno oboljelih osoba, prati se veza između teških metala i drugih štetnih materija. Ukoliko se takva sumnja potvrdi, za uspješno liječenje neke vrste mentalnog oboljenja potrebno je izbacivanje teških metala iz organizma. Okolišno trovanje može biti razlog, ali i ne mora. Zasigurno, psihička oboljenja nastaju i na osnovu drugih čimbenika. Trebalo bi se istažiti opterećenje organizma teškim metalima, no nažalost danas takva procedura ne pripada standardnim liječničkim pretragama.

Budući da se tema “opterećenje štetnim tvarima” u općoj medicini vrlo malo spominje ili čak nikako, za ekološke stručnjake u suradnji sa medicinskim stručnjacima, ne postoji apsolutno nikakva sumnja na uticaj štetnih materija na zdravlje. Mnoga istraživanja te stručni izvještaji o ovoj temi već postoje – nažalost nisu javnosti poznata. U mnogim slučajevima do očiglednog zdravstvenog poboljšanja dolazi tek kada temeljna informisanost o trovanju i detoksikaciji postanu sastavni dio koncepta terapije.

Za oboljele osobe, uklanjanje štetnih tvari predstavlja oslobađajući faktor sa nezamisljivim poboljšanjem kompletnog kvaliteta života. Kroz detoksikaciju, pojedini simptomi se znatno poboljšavaju. Nažalost, put do toga je jako dug te se za kratko vrijeme ne moze riješiti.

Da smo okruženi mnogim štetnim materijama nije tajna. Unatoč tome, mnogim ljudima je ova vrsta opterećenja, uzrokovana štetnim materijama, ne poznata. Mnogi potiskuju činjenicu prema paroli “tada ne mogu nista vise jesti, ne mogu nista vise poduzeti”. No nije toliko strašno, treba samo imati na umu gdje izviru opasnosti.

I takve počinju već u vlastitom tijelu kroz razne metalne plombe poput amalgama, te krunica i mosotva koje se ugrađuju. U vlastita četri zida se uporno nastavlja: sa sredstvima za zaštitu cvijeća, otopinama na zidovima, formaldehidom u namještajima, raznim štetnim materijama uključujuci i ostatke lijekova u pitkoj vodi, aluminijumom iz dezodoransa, plastifikatorima koji se koriste za pravljenje plasticnih flasa, otopinama u igračkama za djecu, kemijskim dodacima u namirnicama, kozmetici itd. Ljudski organizam nije uopće genetski namijenjen da sve takve štetne materije, ukloni sam od sebe.

Sve češće se govori o konzumentima droga, koji kroz korištenje raznih tvari sami sebe truju teškim metalima. Pretpostavlja se da se u narkotike ubacuju nepoznati štetni sastojci kako bi se mogli prodati po jeftinijoj cijeni.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here