Antipsihotici odnosno neuroleptici predstavljaju osnovu kod liječenja psihotičnih oboljenja. S antipsihoticima se postiže redukcija halucinacija, pogrešnog percipiranja okruženja. Sposobnost razmišljanja, ponašanja te ublažavanje simptoma se korištenjem lijekova kod većine pacijenata znatno poboljšava. Osim toga, bolesnik se osjeća znatno opuštenije te shodno tome, dolazi do ublažavanja socijalnog povlačenja. Lijekovi doprinose boljoj kvaliteti života. Pored toga, kroz terapiju dolazi do jasnijeg tumačenja realnosti. Oboljela osoba biva svjesna svog oboljenja. Kod mnogih pacijenata, antipsihotici omogućavaju normalno odvijanje života bez simptoma ili sa blagim simptomima.

Mehanizam djelovanja neuroleptika se zasniva na blokadi lučenja dopamina. Smanjenjem razine dopamina uspostavlja se ravnoteža te na taj način dolazi do normalizacije poremećenog prijenosa informacija. Dolazi do smanjenja prenadraženosti neuroreceptora, tako da psihički oboljele osobe ponovno uspostavljaju emocionalnu ravnotežu. Djelovanje neuroleptika se zasniva na opuštanju pacijenta, smanjenu razdražljivosti, bez utjecaja na stanje sna. Kroz takvo djelovanje se potiskuju stanja napetosti. Pored toga, antipsihotici vrlo dobro potiču reduciranje anksioznosti te agresivnosti. Već nakon kraktog vremena uzimanja lijekova, može doći do znatnog poboljšanja.

Kod pacijenata sa težim simptomima kao što su halucinacije, poboljšanje stanja može da traje više dana a ponekad i više sedmica. U većini slučajeva, kroz tri sedmice dolazi do značajnog ublažavanja simptoma. No kod nekih pacijenata, uzimanjem lijekova ne dolazi do poptunog ozdravljenja. Ipak, redovno uzimanje lijekova znatno utječe na kvalitet života oboljele osobe. Terapija se primjenjuje u obliku lijekova ili injekcija. Postoje pojedini preparati u injektivnoj formi koji se pacijentu samo sedmično dodjeljuju u razmaku od šest sedmica. Principijelno, upotreba antipsihotika je višestruka.

Koriste se pri ambulantnom akutnom tretiranju u klinikama kao i pri dugoročnim terapijama. U zavisnosti od uzroka psihoze, dovoljna je samo antipsihotična primjena sve dok se psihoza ne povuče. Ukoliko su šizofrenija ili bipolarni poremećaj ustanovljeni kao uzrok psihoze, potrebna je duža konzumacija lijekova kako bi se dalji psihoataci spriječili. Budući da svačiji metabolizam drugačije reaguje na antipsihotike, te radi optimiranja upsješnosti tretmana, vrlo je važna individualna procjena svakog pacijenta kako bi se ustanovile eventualne poteškoće uvezi podnošljivosti lijekova. Shodno tome, potrebna je prilagodba doze ili zamjena preparata.

Individualna djelotvorna doza u zavisnosti je od mnogih čimbenika kao što su doziranje, oblik preparata, vrijeme konzumacije te stadium bolesti. Ukoliko su pored antipsihotika dodatno potrebni pojedini lijekovi, može doći do pospješivanja djelotvornosti. Kod dijagnoze koja je teža za procijeniti, često je potrebna veća doza nego kod očigledne simptomatike. U pojedinim slučajevima je potrebno više strpljenja kako bi se odredio odgovarajući preparat. Ponekad je potrebno probati više različitih preparata kako bi se ustanovio najdjelotvorniji lijek. Što je suradnja pacijenta s liječnikom veća, veće su šanse ustanoviti optimalan preparat. Isto tako, što liječnik ima više iskustva sa određenim lijekovima, prije će ustanoviti odgovarajući preparat za pacijenta.

Kod izbora lijekova, liječnik može birati između dnevnog unosa tableta ili injektivnog tretiranja. Tzv depotsko tretiranje se primjenjuje često u obliku injekcija čija djelotvornost dolazi do izražaja tek nakon više sedmica. Ovakav oblik tretiranja bolesti, posebno je prikladan za pacijente kod kojih redovan unos tableta nije pridonijeo liječenju bolesti. Budući da se injektivno doziranje ne može blagovremeno prilagoditi, ukoliko dođe do nepoželjnih nuspojava, depotsko tretiranje se primjenjuje samo u određenim slučajevima. Pošto postoje tablete sa različitim doziranjima te s obzirom da je jačina blagovremeno prilagodljiva stanju pacijenta, dodjeljivanje preparata u obliku tableta je najtipičniji oblik tretiranja.

Nažalost, često se u praksi ne uzima u u obzir funkcija genetski uzrokovanog enzima p450 što rezultira time da pacijenti ne podnose pojedine antipsihotike. Kada bi se ova činjenica uočila na pocetku liječenja, terapeuti bi brže postigli cilj. Radi poremećaja detoksikacijskog enzima p450, kod pojedinih pacijenata se lijekovi u jetri ne mogu razgraditi. Pacijenti koji koriste antipsihotike a boluju od epilepsije ili kardiovaskularnih bolesti, trebali bi biti konstantno pod nadzorom svog liječnika. Ukoliko uočljivi simptomi dođu do izražaja, potrebno je kontaktirati liječnika kako bi ustanovio da li je moguća dalja uporaba neuroleptika.

Kako bi se izbjeglo ponovno vraćanje bolesti, vrlo je važno redovno uzimati lijekove. Iako se osnovna terapija psihoze sastoji u određivanju antipsihotika, kako bi se postigao bolji terapeutski učinak, važno je uvođenje drugih mjera. Pod ovim mjerama se pored psihoterapije podrazumijeva psihoedkucaija te socioterapija.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime