Prejedanje radi stresa je uobičajena i razumljiva reakcija na nevolje koje nam se dešavaju u životu. No na duži rok, korisno je razviti neke alternativne strategije za upravljanje emocijama.

Možda ste vidjeli mem oko “Covid 19” – koja se odnosi na dobivanje 9 kilograma dok se pridržavamo socijalnog distanciranja.

Ove vrste viceva mogu biti deprimirajuće za ljude s poremećajem ishrane. “Mnogi se ljudi trenutno bore s ishranom – i vjerojatno na različite načine nego što su navikli”, izjavila je klinička psihologinja Cortney Warren iz Las Vegasa. “Svakako da postoji mnogo istraživanja, koja ukazuju na to da ljudi mjenjaju prehrambene navike kada su u nekoj kriznoj situaciji odnosno pod velikim stresom.”

Postoje fiziološki razlozi za prejedanje kada u svijetu ne ide sve glatko. Tijelo žudi za visokokaloričnom i visoko-šećernom hranom tijekom stresnih vremena, jer ove namirnice pružaju kratkotrajne izljeve energije. Stres dovodi do povišene razine kortizola, što može povećati apetit. A slatka hrana stvara dopamin, neurotransmiter povezan s motivacijom i nagradom. Kao i druga ponašanja koja nam odvraćaju pažnju, Warren ističe, nekontrolirano prejedanje može aktivirati centar zadovoljstva vašeg mozga, ali i distancirat vas od negativnih emocija koje osjećate.

Traženje užitka putem hrane uobičajena je strategija. U jednom istraživanju Američkog psihološkog udruženja iz 2013 godine, 38% odraslih je izjavilo da su se u posljednjih mjesec dana prejedali ili jeli nezdravu hranu zbog stresa. Jim Quick, profesor menadžmenta sa Sveučilišta u Teksasu u Arlingtonu, kaže da su glavni faktori dominirajućeg stresa nesigurnost i nedostatak kontrole – dvije stvari koje su trenutno u velikoj ponudi.

Stresni faktori

Možda se trenutno čini bezosjećajno govoriti o prejedanju zbog stresa, jer se mnogi brinu zbog hrane i novca usljed masovnog ekonomskog poremećaja kojeg je izazvao Covid-19. Ipak, zabrinutost zbog hrane može sama po sebi preći u emocionalno prejedanje. Kimber objašnjava da ograničenje, bilo da je riječ o fizičkom ograničenju (fizički ne biti u mogućnosti pristupiti hrani) ili emocionalnom ograničenju (doživljavanje hrane kao lošu), može povećati neuredno ponašanje u ishrani.

Ovaj osjećaj ograničenja, ukoliko ga ljudi doživljavaju, je trenutno u interakciji s drugim jedinstvenim stresorima povezanim sa socijalnom izolacijom i karantenom. Jedan od takvih stresora je gubitak radne i društvene rutine. Na primjer, radnik koji radi u uredu, čiji je radni dan dijelom strukturiran oko hladnog obroka prije odlaska na posao, kupljenog obroka usred radnog dana i toplog obroka nakon povratka kući s obzirom na trenutne okolnosti, gubi onaj poznati način uređivanja dana. Potreba da se potroši više mentalne energije na svaku od tih odluka, može dovesti do veće anksioznosti.

Drugi stresor je trenutno pojačana dosada, koja je povezana s emocionalnim prejedanjem. U isto vrijeme ljudi se prestali suočavati sa mnogim uobičajenim radnjama, poput susreta s prijateljima i provođenja vremena u prirodi.

Caroline Kamau, psihologkinja sa Univerziteta u Londonu, Birkbeck, koja u svom istraživanju povezuje sindrom sagorijevanja sa prejedanjem, ukazuje na pet faktora rizika koji bi sada mogli učiniti nekoga posebno sklonim ovom uobičajenom obliku poremećaja ishrane:

  • Problemi s mentalnim zdravljem, anksioznost i depresija
  • Problemi sa slikom o tijelu (percepcijom izgleda) , uključujući česte dijete i promjene težine prije pandemije
  • Izuzetno impulzivna ličnost, koja se može pojaviti u obliku pretjeranog igranja, kockanja ili uporabe droga
  • Emotivno prejedanje, na primjer, posezanje za hranom kad se uznemirite
  • Prijatelji i rodbina koji imaju poremećaje ishrane

“Većina ljudi se vjerojatno prejede s vremena na vrijeme, ali to ne bi bilo klasificirano kao poremećaj prejedanja”, ističe Kamau. Na primjer, uobičajeno je ponekad pojesti čitavu pizzu, to ne bi bilo zabrinjavajuće. Ipak blaži oblik toga može biti sve učestaliji,
čak i ako ne dosegne prag poremećaja. “Kada ste u situaciji u kojoj ste pod velikim stresom, skloniji ste prejedanju”, izjavila je Warren.

Iako se radi prejedanja možete osjećati kratkoročno dobro, to ne traje. Taj osjećaj ugodnosti i udobnosti često prati krivnja, što povećava opasnost.

Povežite se sa porodicom i prijateljima

Kako možemo održati zdravu ishranu u vrijeme ograničenih mogućnosti zabave i višeg nivoa stresa?

Američka služba za mentalno zdravlje i zlouporabu supstanci je napisala informativni priručnik o suočavanju sa stresom tijekom epidemije zaraznih bolesti. Iako je objavljen 2014. godine, te spominje Ebolu, mnoge preporuke ostaju relevantne za Covid-19.

Ključni prijedlog je pronalaženje društvenih interakcija. U mojoj WhatsApp veganskoj grupi, kolege i ja smo dijelili fotografije nekih naših obroka. Za nas je ključno razmjenjivati fotografije i praktične savjete, odnosno nastaviti i održavati kontakt pomoću hrane – upravo pomoću onog što nas je prvobitno spojilo. To je način na koji hrana može postati društvenije iskustvo, posebno za one od nas koji živimo sami ili s neveganima.

Kimber također predlaže da se s hranom nastave slaviti važni događaji poput rođendana. To bi moglo na primjer uključiti dijeljenje fotografija kolača za ljude koji ne mogu prisustvovati događaju, kuhanje istog omiljenog jela iz različitih krajeva svijeta ili djeljenje restoranskih vaučera koji će se koristiti u vremenima poslije koronavirusa.

Kamau naglašava važnost struktuiranja dana kao načina povećanja blagostanja. “Važno je da ljudi nastave s programima, pokušaju se probuditi u određeno vrijeme i odlaze spavati u određeno vrijeme. Ljudi ne bi trebali biti u iskušenju da imaju kaotičan način života, zbog slobode koju daje rad od kuće”, ističe Kamau.

Rutine trebaju uključivati san, trening, socijaliziranje, meditaciju / molitvu / terapiju i naravno hranu. Očito je da zdrava ishrana treba sadržavati puno voća i povrća, ali postoje i druga pravila koja njeguju našu psihu.

“Dokazi sugeriraju da rad kod kuće može utjecati na bolju obiteljsku povezanost kroz, na primjer, uživanje u zajedničkim obrocima”, ističe Kamau. Tri obiteljska obroka dnevno su povezana s manje simptoma depresije – što je dio lančanog učinka između poremećene rutine i depresije. Kako ishrana s malo masti može biti povezana s rizikom depresije, dodavanje zdravih masti može biti od pomoći.

To možda nije izvodljivo za svakoga, uključujući ljude koji su privremeno odvojeni od svojih obitelji i one koji imaju finansijske probleme. Neki ne mogu ni jesti u kontinuitetu jer to ne mogu priuštiti.

Warren savjetuje ljudima da se prepuštaju svojim osjećajima, a ne da ih zatvaraju hranom. O svijetu Covid-19 izjavljuje: “Ovo je krizna situacija koja se vjerojatno neće uskoro završiti. Moramo razviti neke dugoročne strategije rješavanja problema.”

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime