Kod mnogih psihičkih bolesnika, veliku ulogu igra živa koja je sastavni dio amalgamske plombe. Ta činjenica nije nova ali ipak mali broj ljudi je s tim upoznato. O temi “amalgam” se vise godina vrlo kontroverzno diskutuje. Međutim, oni koji su za ugrađivanje amalgamskih plombi češće uspijevaju da uvjere narod u navodnu bezopasnost ovog visoko toksičnog materijala koji se koristi u stomatologiji. Također, većina američkih stomatologa tvrdi da je amalgam bezopasan. Međutim, treba naglasiti da upravo ti stomatolozi znaju da je živa koja je sadržana u amalgamu, štetna. U čemu je razlika?

Ukoliko se ova tema tumači prema školskoj medicini, amalgam je bezopasni sastavni dio plombi koji se ugrađuje milijunima ljudi. Prema školskoj medicini, trudnicama se ne smije ugrađivati amalgam, te kod pacijenata kod kojih se takav materijal vadi iz zubnih šupljina, biva deklarisan kao opasan otpad. Začuđujuće je uvjerenje da taj opasni otpad može doživotno biti u nama. Amalgam je zamjenski materijal za zubne plombe koji je izuzetno opasan. Iako većina zubara tvrdi da je amalgam bezopasan, ta tvrdnja se suprotstavlja iskustvu svakog čovjeka koji je doživio i preživio kronično trovanje amalgamom. 50% visoko otrovne žive je sadržano u amalgamu te, na duže staze, lagano truje svaki ljudski organizam. Amalgam sadrži i druge štetne tvari poput olova, srebra, bakra i cinka. Navlake i zubni mostovi sadrže udjele ovih visokoštetnih tvari. Paladijum je posebno opasan zamjenski sastojak koji se također koristi pri popravci zubi jer sadrži veći postotak toksičnosti od žive. Da li teški metali mogu utjecati na psihička oboljenja?

Toksikolozi tvrde da živa, koja može doći do moždanih centara, može dovesti do značajnih zdravstvenih problema. Činjenica je da postoji veza između teških metala i psihičkih oboljenja. Tu činjenicu potvrđuje poboljšanje pacijenata koji su se očistili od teških metala. Ukoliko i dalje ne vjerujete u štetnost amalgama, trebali biste pročitati knjigu “Amalgam jede moju dušu” od autorice Zigrid Nesterenk. Autorica ove knjige, je kronično trovanje teškim metalima jedva preživjela. Interesantno je da su se njene teške depresije povukle tek nakon uklanjanja amalgamskih plombi. Živa se ubraja u najotrovnije tvari, koje naš planet ima na raspolaganju. Minimalne količine žive u krvi u iznosu od 0,2 do 1g mogu imati smrtonosne posljedice. Prema tome, opravdano je pitanje, kako može biti dozvoljeno da se amalgamske plombe, koje finansira zdravstveno osiguranje, ugrađuju u usta pacijenata.

Nakon samo 12 sati ugradnje amalgamskih plombi, živa dostiže do svih organa tijela. U vezi s tim je sasvim opravdano da ova tvar može doći do mozga odnsono do moždanih ćelija. Pored toga, žvakanje žvakaćih guma, unošenje vrućih obroka i pića kao i struganje zubima, može izazvati otpustanje dodatnih količina žive u naš organizam. Na taj način se tijelo dodatno truje tako što otrov dolazi preko probavnog trakta u organizam. Posljedice svega toga su kronična oboljenja. Nažalost se posljedice njihovog nastanka u većini slučajeva ne otkriju na vrijeme. Vrijeme poluraspada žive je toliko zastrašujuće veliki da bez adekvatne liječnike pomoći, ne može napustiti organizam. Testiranja na stanicama su pokazala da je amalgam toksičniji od drugih teških metala te da je na taj način 100-800 puta otrovniji od ostalih sintetičkih tvari.

Devedesetih godina, studije su pokazale da se jedna trećina ukupnih troškova zdravstvenog sistema mogla uštediti ili uložiti u druge sektore, da se u stomatologiji nije koristio amalgam. No čitaoci ne trebaju biti zabrinuti i ići skidati amalgamske plombe na najbrži mogući način. Uklanjanje amalgamskih plombi zahtjeva pojedine važne sigurnosne mjere na koje treba voditi računa da bi se prilikom vađenja spriječio unos žive u organizam. Za ovu temu se možete informisati isključivo kod nekog ekološkog stručnjaka medicine. Postoje mnoge metode detoksikacije koje se mogu izvesti kod kuće. No u slučaju teškog hroničnog trovanja detoksikacija se može izvršiti samo od strane iskusnih stručnjaka. Opsežno uklanjanje amalgama je komplikovan proces. Pojedini pacijenti su tek nakon neprofesionalnog uklanjanja jako teško oboljeli. Kroz uklanjanje dolazi do isparavanja nekih djelova žive što može dovesti do dodatnog opterećenja organizma. No isto tako oni koji ne posjeduju amalgamske plombe, nisu zaštićeni od opterećenja žive.

U međuvremenu je opće poznato da su mnoge namirnice, posebno pojedini sastojci ribe, također opterećeni teškim metalima. Zbog toga bi trebali promjeniti navike ishrane. Ipak mislite da ste na sigurnom, te da niste opterećeni živom? Mislite da u organizmu imate ostatke žive no ne mozete sami sebi objasniti odakle potječe taj teški metal? Sasvim moguće da ste “naslijedili” od vaše majke. Nažalost, majke koje posjeduju amalgamske plombe mogu prenijeti te teške metale na nerođeno dijete.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime